Priča Groblja mira nastajala je u tišini, da nitko nije znao za nju. Sada prepoznajemo da je Božja ruka sastavljala njezin mozaik, jer se već djelomice ukazao pred našim očima.
Dana 19. rujna 2007. Hercegovačka franjevačka provincija dobiva potrebna dopuštenja za pokretanje vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, na čelu s vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem. Vicepostulatura nastavlja tražiti svjedoke, tražiti dokumente, tražiti posmrtne ostatke pobijenih franjevaca. Pritom nailazi i na pobijene članove vjernog puka Božjega. Budući da to nije poslanje Vicepostulature, ona je smišljala način kako se pobrinuti i za njih. Sve je počelo naoko slučajno, ali bila je to Božja pomoć. Fra Miljenko Stojić i sveučilišni profesor prava dr. Mile Lasić razgovarali su u Hrvatskom domu herceg Stjepan Kosača u Mostaru uz kavicu o raznim temama pa su se dotakli i Drugoga svj. rata na Širokom Brijegu. Fra Miljenko ga je upitao postoji li kakav zakon po kome bi se moglo pokrenuti neko povjerenstvo da se brine o pobijenim civilima. Dr. Lasić je rekao da će to istražiti i nakon nekoliko dana javio je da postoji općinski zakon o grobištima. Na temelju njega napravljeno je najprije na Širokom Brijegu povjerenstvo za istraživanje i uređivanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća (4. kolovoza 2009.), na čelu s Perom Kožulom. Slijedila su istoimena povjerenstva u Ljubuškom (29. prosinca 2009.) na čelu s Vicom Nižićem, u Neumu (6. kolovoza 2010.) na čelu s Nikom Konculom i Čitluku (26. listopada 2011.) na čelu s Ivanom Sabljićem.
Na prijedlog biskupa dr. Mile Bogovića Hrvatska biskupska konferencija (HBK) i Biskupska konferencija (BK) BiH daju zeleno svjetlo osnivanju Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij. Njezina konstituirajuća sjednica održana je 18. lipnja 2011. Biskup Bogović je, naravno, preuzeo vodstvo. Fra Miljenko Stojić postao je članom Komisije, odnosno njezinim dopredsjednikom i povjerenikom za hercegovačke biskupije. Tako je rad Vicepostulature i Komisije počeo teći u suglasju te se prelijevati na rad povjerenstava po općinama, kao i svega kasnijega ustrojstva o čemu će na ovim stranicama biti govora.
Zahuktavanjem rada povjerenstava po općinama stvorila se potreba ustrojavanja neke njihove koordinacije. Vicepostulatura to više nije mogla nositi na svojim leđima, iako je rad povjerenstava dragocjen za povijesni okvir u kojemu se dogodilo ubojstvo hercegovačkih franjevaca kojega će Vicepostulatura trebati napraviti u prigodi podnošenja sakupljene građe nadležnim crkvenim vlastima. No, Vicepostulatura je i dalje ostala duboko angažirana u radu povjerenstava i oblikovanju te koordinacije. U međuvremenu su i Nijemci tražili prigodan prostor za svoje vojno groblje na području BiH, pa su tako stigli i do Širokog Brijega gdje su im ponuđene tri lokacije.
Nažalost zbog nepostojanja međudržavnog sporazuma između Njemačke i BiH Nijemci su otegli s odabirom lokacije. Zbog toga je jednoj skupini okupljenoj oko Vicepostulature i širokobriješkog povjerenstva palo na pamet da sami naprave nešto za hrvatske žrtve ostavljajući mogućnost Nijemcima da se i oni kasnije pridruže. Međutim, nedostajalo im je potrebnih sredstava i ljudstva koje bi to moglo iznijeti na svojim plećima.
U međuvremenu su Vice Nižić i Niko Marušić bili u radnom posjetu našim iseljenicima u Austriji i Njemačkoj. Vice je tom prilikom Niki objašnjavao rad povjerenstava i Vicepostulature. Nakon višednevnih razgovora i razmjene mišljenja o temi poginulih i nestalih iz Drugoga svjetskoga rata i poraća, prilikom povratka za Domovinu, 1. listopada 2012., Niko se zagrijao za zamisao o izgradnji jedinstvenog groblja za sve hrvatske žrtve gdje bi se mogli pokapati i posmrtni ostatci vojnika drugih vojski.
Na sastanku na Širokom Brijegu između predstavnika širokobriješkog povjerenstva (Pero Kožul, fra Miljenko Stojić i Velimir Mabić), predstavnika ljubuškog povjerenstva Vice Nižića i Nike Marušića 19. studenoga 2012. razgovarano je o spomenutoj zamisli. Niko je spomenuo da Ilija Ile Vrljić ima prikladan posjed na Bilima i da bi se tu moglo početi.
Izaslanstvo u sastavu fra Miljenko Stojić, Pero Kožul, Vice Nižić, Velimir Mabić i Niko Marušić otišlo je u Bogodol 28. lipnja 2013., sastalo se s Ilijom Ilom Vrljićem i oduševilo se mjestom na Bilima. Planinska je to zaravan, nije tipični hercegovački krš i bit će puno lakše napraviti što se namjeravalo. Na prijedlog fra Miljenka Stojića namisli je dano ime Groblje mira. Ilija Ile Vrljić izabran je tada koordinatorom dotadašnjih povjerenstava.
U međuvremenu je osnovano i povjerenstvo u Kupresu (12. srpnja 2013.) na čelu s Mariom Bagarićem. Tako su se i oni priključili razvijanju namisli Groblje mira.
Spomenuti su se ponovno sastali 17. srpnja 2013. Zaključeno je da se predsjedniku HNS-a dr. Draganu Čoviću predloži osnivanje Odjela HNS-a za Drugi svj. rat i poraće. Pročelnici povjerenstava i vicepostulator bili bi njegovi članovi.
Kamen temeljac za Groblje mira položen je 23. kolovoza 2013. u povodu Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarizama: komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma. Zbog lakšeg rada oko Groblja mira utemeljena je 13. studenoga 2013. Udruga »Mir« international (pročelnik Ilija Ile Vrljić, članovi: fra Miljenko Stojić, Pero Kožul, Ivan Sabljić, Nikola Koncul, Vice Nižić, Mario Bagarić te Velimir Mabić). I Groblje mira počelo je polako rasti. U tomu su mu, između ostaloga, svesrdnu ruku pružili Biskupski ordinarijat iz Mostara, goranački župnici (fra Ferdo Boban i fra Ivan Ivanda) te don Ljubo Planinić, župnik u Kruševu.
Priča Groblja mira nastajala je u tišini, da nitko nije znao za nju. Sada prepoznajemo da je Božja ruka sastavljala njezin mozaik, jer se već djelomice ukazao pred našim očima.
Dana 19. rujna 2007. Hercegovačka franjevačka provincija dobiva potrebna dopuštenja za pokretanje vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, na čelu s vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem. Vicepostulatura nastavlja tražiti svjedoke, tražiti dokumente, tražiti posmrtne ostatke pobijenih franjevaca. Pritom nailazi i na pobijene članove vjernog puka Božjega. Budući da to nije poslanje Vicepostulature, ona je smišljala način kako se pobrinuti i za njih. Sve je počelo naoko slučajno, ali bila je to Božja pomoć. Fra Miljenko Stojić i sveučilišni profesor prava dr. Mile Lasić razgovarali su u Hrvatskom domu herceg Stjepan Kosača u Mostaru uz kavicu o raznim temama pa su se dotakli i Drugoga svj. rata na Širokom Brijegu. Fra Miljenko ga je upitao postoji li kakav zakon po kome bi se moglo pokrenuti neko povjerenstvo da se brine o pobijenim civilima. Dr. Lasić je rekao da će to istražiti i nakon nekoliko dana javio je da postoji općinski zakon o grobištima. Na temelju njega napravljeno je najprije na Širokom Brijegu povjerenstvo za istraživanje i uređivanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća (4. kolovoza 2009.), na čelu s Perom Kožulom. Slijedila su istoimena povjerenstva u Ljubuškom (29. prosinca 2009.) na čelu s Vicom Nižićem, u Neumu (6. kolovoza 2010.) na čelu s Nikom Konculom i Čitluku (26. listopada 2011.) na čelu s Ivanom Sabljićem.
Na prijedlog biskupa dr. Mile Bogovića Hrvatska biskupska konferencija (HBK) i Biskupska konferencija (BK) BiH daju zeleno svjetlo osnivanju Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij. Njezina konstituirajuća sjednica održana je 18. lipnja 2011. Biskup Bogović je, naravno, preuzeo vodstvo. Fra Miljenko Stojić postao je članom Komisije, odnosno njezinim dopredsjednikom i povjerenikom za hercegovačke biskupije. Tako je rad Vicepostulature i Komisije počeo teći u suglasju te se prelijevati na rad povjerenstava po općinama, kao i svega kasnijega ustrojstva o čemu će na ovim stranicama biti govora.
Zahuktavanjem rada povjerenstava po općinama stvorila se potreba ustrojavanja neke njihove koordinacije. Vicepostulatura to više nije mogla nositi na svojim leđima, iako je rad povjerenstava dragocjen za povijesni okvir u kojemu se dogodilo ubojstvo hercegovačkih franjevaca kojega će Vicepostulatura trebati napraviti u prigodi podnošenja sakupljene građe nadležnim crkvenim vlastima. No, Vicepostulatura je i dalje ostala duboko angažirana u radu povjerenstava i oblikovanju te koordinacije. U međuvremenu su i Nijemci tražili prigodan prostor za svoje vojno groblje na području BiH, pa su tako stigli i do Širokog Brijega gdje su im ponuđene tri lokacije.
Nažalost zbog nepostojanja međudržavnog sporazuma između Njemačke i BiH Nijemci su otegli s odabirom lokacije. Zbog toga je jednoj skupini okupljenoj oko Vicepostulature i širokobriješkog povjerenstva palo na pamet da sami naprave nešto za hrvatske žrtve ostavljajući mogućnost Nijemcima da se i oni kasnije pridruže. Međutim, nedostajalo im je potrebnih sredstava i ljudstva koje bi to moglo iznijeti na svojim plećima.
U međuvremenu su Vice Nižić i Niko Marušić bili u radnom posjetu našim iseljenicima u Austriji i Njemačkoj. Vice je tom prilikom Niki objašnjavao rad povjerenstava i Vicepostulature. Nakon višednevnih razgovora i razmjene mišljenja o temi poginulih i nestalih iz Drugoga svjetskoga rata i poraća, prilikom povratka za Domovinu, 1. listopada 2012., Niko se zagrijao za zamisao o izgradnji jedinstvenog groblja za sve hrvatske žrtve gdje bi se mogli pokapati i posmrtni ostatci vojnika drugih vojski.
Na sastanku na Širokom Brijegu između predstavnika širokobriješkog povjerenstva (Pero Kožul, fra Miljenko Stojić i Velimir Mabić), predstavnika ljubuškog povjerenstva Vice Nižića i Nike Marušića 19. studenoga 2012. razgovarano je o spomenutoj zamisli. Niko je spomenuo da Ilija Ile Vrljić ima prikladan posjed na Bilima i da bi se tu moglo početi.
Izaslanstvo u sastavu fra Miljenko Stojić, Pero Kožul, Vice Nižić, Velimir Mabić i Niko Marušić otišlo je u Bogodol 28. lipnja 2013., sastalo se s Ilijom Ilom Vrljićem i oduševilo se mjestom na Bilima. Planinska je to zaravan, nije tipični hercegovački krš i bit će puno lakše napraviti što se namjeravalo. Na prijedlog fra Miljenka Stojića namisli je dano ime Groblje mira. Ilija Ile Vrljić izabran je tada koordinatorom dotadašnjih povjerenstava.
U međuvremenu je osnovano i povjerenstvo u Kupresu (12. srpnja 2013.) na čelu s Mariom Bagarićem. Tako su se i oni priključili razvijanju namisli Groblje mira.
Spomenuti su se ponovno sastali 17. srpnja 2013. Zaključeno je da se predsjedniku HNS-a dr. Draganu Čoviću predloži osnivanje Odjela HNS-a za Drugi svj. rat i poraće. Pročelnici povjerenstava i vicepostulator bili bi njegovi članovi.
Kamen temeljac za Groblje mira položen je 23. kolovoza 2013. u povodu Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarizama: komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma. Zbog lakšeg rada oko Groblja mira utemeljena je 13. studenoga 2013. Udruga »Mir« international (pročelnik Ilija Ile Vrljić, članovi: fra Miljenko Stojić, Pero Kožul, Ivan Sabljić, Nikola Koncul, Vice Nižić, Mario Bagarić te Velimir Mabić). I Groblje mira počelo je polako rasti. U tomu su mu, između ostaloga, svesrdnu ruku pružili Biskupski ordinarijat iz Mostara, goranački župnici (fra Ferdo Boban i fra Ivan Ivanda) te don Ljubo Planinić, župnik u Kruševu.