Mostar, 15. prosinca 2022. (Marijana Tomašević / grobljemira.info) – Na današnji dan spominjemo se pet sestara mučenica Družbe kćeri Božje Ljubavi, Marije Jule Ivanišević, s. Marije Bernadete Banje, s. Marije Krizine Bojanc, Marije Antonije i Marije Berchmane, poznatijima kao Drinske mučenice, koje su četnici ubili “iz mržnje prema vjeri” između 15. i 23. prosinca 1941. u Goraždu u Bosni i Hercegovini.
Na poziv prvog sarajevskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Majka Franziska Lechner, utemeljiteljica Družbe Kćeri Božje ljubavi, osnovane s prvotnom zadaćom da promiče odgoj i obrazovanje djece i mladeži, napose ženske, dovela je 1882. u Sarajevo svoje sestre. Već u jesen iste godine u Sarajevu je započela s radom škola Zavoda svetog Josipa. Prisutnost i djelovanje Družbe u kratkom su se vremenu vrlo razgranali te su sestre o odgoju i školovanju brojne djece, bez obzira na njihovu vjeru i nacionalnost, osim u Sarajevu, skrbile i u Tuzli i u Breškama (kod Tuzle).
Godine 1911. sestre su kupile kuću i okolnu crnogoričnu šumu na Palama, nedaleko od Sarajeva, s namjerom da ondje urede lječilište za bolesne sestre. Kuću su nazvale Marijin dom te uz njega sagradile kapelicu Majke Divne. Već 1912. i ondje su otvorile školu koju su, uz katoličku djecu, pohađala i pravoslavna i muslimanska djeca. Škola je djelovala do školske godine 1918./19. Nakon što je škola odlukom državnih vlasti ukinuta, sestre su nastavile s brigom oko bolesnih sestara, a u Srpskoj narodnoj školi na Palama preuzele vjeronauk za katoličku djecu. Bile su otvorene i za brojne potrebnike svih životnih dobi iz okolnih sela te za izletnike. Uzdržavale su se radom svojih ruku.
Četnici su 11. prosinca 1941. opkolili samostan, te oteli časne sestre i svećenika Franca Meška kojeg su nacisti, kao i brojne druge svećenike, potjerali iz Slovenije. Poveli su ih prema Goraždu, gdje je upravo na djelu bio pokolj Hrvata i Muslimana Podrinja, o čemu je svjedočio rođeni Goraždanin don Anto Baković. Put od 65 km trajao je danima po snijegu i zimi. Dok su svećenika pustili, časne sestre su zatvorili u jednu prostoriju (danas je to škola), s namjerom da ih obeščaste.
Predvečer 15. prosinca u Goraždu, opijeni alkoholom i izluđeni ubijanjima, došli su u sobu te ih počeli udarati i trgati odjeću s njih. Sestra Jula Ivanišević naglo je otvorila prozor i uz povik: “Isuse, spasi nas!” skočila u noć. Isto su učinile i druge sestre slijedeći njezin primjer. Budući da visina nije bila velika, nisu poginule na mjestu, nego polomile udove i ostale ležati. Četnici su pojurili iz kuće te ih izboli noževima dok su polomljene ležale na hladnom podrinjskom tlu. Odvukli su ih potom do obale i bacili u Drinu. Najstarija među Drinskim mučenicama, sestra Berchmana koja je tada imala 76 godina, nije doživjela tu sudbinu. Ona je iznemogla na putu prema Goraždu, ali je ostala na životu te je došla do sela u blizini Carevih voda. Ondje su je ljudi primili i počeli liječiti, no četnici su to saznali i 23. prosinca je zaklali.
Jednoj djevojci u selu su naredili da od njenog redovničkog odijela napravi četničku zastavu s mrtvačkom glavom.
Blažene Drinske mučenice beatificirane su 2011. u Sarajevu. Beatifikaciju je predvodio papinski izaslanik i pročelnik kongregacije za proglašenje svetaca salezijanac kardinal Angelo Amato.
Drinske mučenice zaštitnice su bolesnika, učenika, časnih sestara, duhovnih zvanja.
Na Groblju mira na Bilima Kćeri Božje ljubavi imaju upisan vječni trag. Na samom pročelju polja C, u prvom redu, podignuti su spomen križevi za ove mučenice. Nerijetko na njihovim križevima možemo vidjeti obješene krunice ili pak upaljenu svijeću pokraj križa.
Iako su simbol stradanja svih nedužnih žrtava, poruka “Drinskih mučenica” je praštanje, a upravo to je naglasio prije par dana u Goraždu na obilježavanju 81. obljetnice stradanja blaženih Drinskih mučenica, vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić.